Dr. Ljerka Markić-Čučuković , 14.1.1919. (Karlovac) – 10.6.1997. (Zagreb)

 

Dr. Ljerka Markić-Čučuković rođena je u Karlovcu 14. siječnja 1919., u obitelji šumarskoga inženjera, kao starija od dviju kćeri. Kad joj je bilo šest godina otac joj kao državni službenik bude premješten u Beograd, gdje pohađa najprije francusku osnovnu školu, a zatim i Prvu žensku realnu gimnaziju, na kojoj s uspjehom polaže ispit zrelosti 1938. godine. Nakon mature odlazi u Veliku Britaniju gdje ostaje četiri mjeseca i uči jezik. Po povratku upisuje studij prava na Pravnom fakultetu, ali nakon njemačkog bombardiranja napušta grad 1941. godine i nastavlja studij na Pravnom fakultetu u Zagrebu gdje polaže dopunske diplomske ispite 1942. godine. Zahvaljujući poznavanju stranih jezika kraće vrijeme radi kao dopisnica u privatnom uredu, a zatim u slovačkom veleposlanstvu u Zagrebu. Školske godine 1945./46. upisuje se na studij engleskog jezika i književnosti i francuskog jezika na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Redovito sluša predmete, ali studij nije završila. Godine 1946. postiže rigoroz na Pravnom fakultetu u Zagrebu i stječe akademski naslov doktora prava. Nakon kratkotrajnih namještenja u poduzeću “Gramat” i Upravi za promet građevnim materijalom, zapošljava se 1947. kao redaktor u odjelu beletristike u nakladničkom poduzeću “Kultura”, gdje je zadužena za redigiranje francuskih i engleskih te kroatiziranje srpskih prijevoda.

Godine 1949. udaje se za dr. Franu Čučukovića. Iste godine zapošljava se kao bibliotekar u knjižnici Škole narodnog zdravlja u Zagrebu. Tu će knjižnicu u sljedećih dvadeset i devet godina pretvoriti u uzornu stručnu medicinsku knjižnicu, po organizaciji i vođenju poslovanja usporedivu s vrsnim stručnim knjižnicama u svijetu.

Na početku bibliotekarske karijere još radi druge poslove: predaje engleski jezik postdiplomcima Medicinskog fakulteta i polaznicima Više škole za medicinske sestre. No u pedesetim godinama već putuje u inozemstvo na stručno bibliotekarsko usavršavanje: 1952. godine stipendist je Akademijskog savjeta FNRJ i obilazi medicinske knjižnice u Velikoj Britaniji i Švicarskoj, 1957. kao stipendist Svjetske zdravstvene organizacije boravi tri mjeseca u knjižnicama u Velikoj Britaniji, Francuskoj i Švicarskoj. Godine 1955. prisustvuje Međunarodnom kongresu bibliotekara u Bruxellesu, a 1959. Kongresu medicinskih bibliotekara u Belfastu i Dublinu. U ljeti iste godine polaznica je Međunarodne ljetne bibliotekarske škole u Birminghamu.

Stručni bibliotekarski ispit polaže 1958. godine. Pismeni rad izrađen za stručni ispit objavljen je u skraćenom obliku u Vjesniku bibliotekara Hrvatske 5(1958/59) pod naslovom O našoj najstarijoj biblioteci javnog zdravstva. 1961. godine upisuje se u prvoj generaciji studenata na poslijediplomski studij bibliotekarstva i dokumentacije na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu. Magistarski rad iz područja specijalnog bibliotekarstva Vrela dokumentacije na polju javnog zdravstva brani 1967. godine pred komisijom u čijem su sastavu sveučilišni profesori Branko Richter, Lavoslav Glesinger, Bozo Težak i Branko Kesić. Već je prije obrane imenovana honorarnim višim predavačem na istom studiju za kolegij Bibliotekarska služba.

Godine 1963. odlazi na usavršavanje u Sjedinjene Američke Države. Kao stipendist petnaestomjesečnog međunarodnog programa američke vlade, Američkog bibliotekarskog društva i Društva specijalnih bibliotekara, radi u Biomedicinskoj knjižnici Kalrfornijskog sveučilišta u Los Angelesu. U slobodno vrijeme sluša bibliotekarske predmete na poslijediplomskom studiju bibliotekarstva na istom sveučilištu. U sklopu programa putuje po Sjedinjenim Američkim Državama i posjećuje medicinske knjižnice. U to su doba posjetioci iz socijalističkih zemalja u SAD rijetki i njezin boravak izaziva zanimanje mjesnih novina. UCLA Librarian i Pittsburgh Post Gazette izvješćuju o njezinu boravku u Los Angelesu 1963. odnosno Pittsburghu 1964.

Iz Los Angelesa piše 4. svibnja 1964. dr. Bozi Težaku dugo pismo u kojemu govori o svojim posjetima Nacionalnoj medicinskoj knjižnici i Kongresnoj knjižnici u Washingtonu te o sudjelovanju na Međunarodnom kongresu medicinskih bibliotekara. Uspoređuje poslovanje i organizaciju medicinskih knjižnica koje je posjetila i smatra da su knjižnice s manjim zbirkama i manjim brojem osoblja elastičnije i da bolje posluju. Posebno je zadivljena mehanizacijom indeksiranja i mogućnošću fotokopiranja, koja smanjuje potrebu za posudbom časopisa izvan knjižnice. Dodaje i zanimljivu opasku: usprkos fotokopiranju, broj pretplata na časopise nije se smanjio. O tome će po povratku napisati članak u Vjesniku bibliotekara Hrvatske. U američkim se knjižnicama prvi put susreće s računalom, koje knjižnice tada rabe za unos podataka o periodici i izradu statističkih izvještaja. Odmah shvaća važnost računala i sigurna je da će knjižnice budućnosti biti njima opremljene. Osam godina kasnije napisat će jedan od prvih priloga o uporabi računala u knjiľnicama u Hrvatskoj Kompjutor u službi medicinske i zdravstvene literature, objavljen u zborniku Primjena elektroničkih računala u zdravstvu. Posebno je impresionirana visokim proračunima američkih knjižnica. Posjećuje bibliotekarske škole. Smatra da dobra škola mora imati dobre nastavnike koji su i provjereni praktičari, solidnu zbirku stručne literature, a rad studenata mora se pratiti i provjeravati tijekom cijele godine. Mnogo godina poslije, kad bude u prilici sama organizirati bibliotekarski studij, nastojat će okupiti najbolje kolege praktičare i stvoriti solidnu zbirku bibliotekarske literature.

Krajem 1963. godine u Los Angelesu susreće Evu Veronu, koja je također na studijskom boravku u SAD. Među predavačima na Bibliotekarskoj školi Kalifornijskoga sveučilišta, gdje sluša predmete medicinska bibliografija, katalogizacija i organizacija knjižnica upoznaje Seymoura Lubetzkoga, Louise Darling, Andy Horna i Roberta Hayesa, čija predavanja smatra izvrsnima. No najviše je impresionirana dekanom škole, Lawrence Clark Powellom, čovjekom koji će joj ostati prijateljem do kraja života. Na njezin će poziv Powell 1966. godine posjetiti Zagreb i u Društvu sveučilišnih nastavnika održati predavanje za članove Hrvatskoga bibliotekarskog društva. Prijatelj Henryja Millera i Lawrencea Durrella, bibliotekar, humanist, pisac i prvi dekan Bibliotekarske škole na Kalifornijskom sveučilištu, Powell se nakon umirovljenja posvetio pisanju beletristike. Svaku je svoju novu knjigu redovito slao dr. Ljerki Markić-Čučuković u Zagreb s posvetom.

Po povratku angažirana je kao predavač na poslijediplomskom studiju Medicinskog fakulteta u Zagrebu za kolegij Metodika znanstvenog rada. Za taj će kolegij napisati i udžbenik, koji će pod naslovom Znanstvena literatura i metode njena korištenja Škola narodnog zdravlja objaviti u obliku skripti 1976. godine.

Godine 1967. boravi tri mjeseca na stručnom usavršavanju u Danskoj, kamo ponovno odlazi 1970. U Kraljevskoj bibliotekarskoj školi u Kopenhagenu pohađa četveromjesečni tečaj koji UNESCO organizira za nastavnike bibliotekarstva iz zemalja u razvoju. 1968. je u Delftu, a 1974. u Liverpooleu prisustvuje seminaru posvećenom izobrazbi bibliotekarskog osoblja. Sudjeluje na skupštinama IFLA-e 1971. godine u Liverpooleu i 1974. u Washingtonu, D.C.

Predavač je i mentor studentima na sveučilišnom poslijediplomskom studiju bibliotekarstva, dokumentacije i informacijskih znanosti pri Referalnom centru Sveučilišta u Zagrebu, a 1970. imenovana je i zamjenikom voditelja studija.

Kao priznati stručnjak imenovana je u travnju 1977. godine članicom Radne skupine, sastavljene od bibliotekara, arhitekata i informatičara, kojoj je povjerena izrada projektnog programa za novu zgradu Nacionalne i sveučilišne biblioteke. Kao članica Radne skupine boravi u studijskim posjetima knjižnicama u Bruxellesu, Edinburghu, Bremenu i Dortmundu.

Kad se sedamdesetih godina u Hrvatskom bibliotekarskom društvu, čiji je bila aktivan član, počelo razgovarati o izradi programa dodiplomskog studija bibliotekarstva i utemeljenju studija na Filozofskom fakultetu, bilo je prirodno da dr. Ljerka Markić-Čučuković bude među nekoliko vrhunskih stručnjaka koji su zamoljeni da koncipiraju program. Nastava započinje u ljetnom semestru šk. godine 1976./77., a dr. Ljerka Markić-Čučuković pozvana je da organizira i vodi studij. Prihvaća predavati honorarno, ali se i nakon izbora u zvanje izvanrednoga profesora Filozofskoga fakulteta u lipnju 1977., koleba da li da napusti knjižnicu Škole narodnog zdravlja, u kojoj je provela gotovo trideset godina. Konačno ipak pristaje prijeći u stalni radni odnos na Filozofski fakultet, gdje od 1. siječnja 1978. do umirovljenja 1. ožujka 1985. vodi Katedru za bibliotekarstvo, najprije u sastavu Odsjeka za komparativnu književnost, a od 1981. u Odsjeku za bibliotekarstvo i društveno-humanističku informatiku. Rad Katedre organizira sustavno i s planom, poziva strane stručnjake da budu gosti predavači, omogućuje prvom asistentu studijski boravak u inozemstvu, izgrađuje početnu zbirku stručne literature. Predaje predmete Bibliotečno poslovanje i Specijalne biblioteke. Predavanja su joj zanimljiva i nabijena sadržajem. Velikodušna je u prenošenju svoga bogatog iskustva. Organizira i sudjeluje na međukatedarskim susretima sveučilišnih nastavnika bibliotekarstva iz pojedinih republika tadašnje Jugoslavije. Na međunarodnoj konferenciji u Dubrovniku 1984. godine drži zapaženo predavanje o bibliotekarskom obrazovanju u Hrvatskoj u kojemu izlaže koncepciju dodiplomskoga studija. Tekst predavanja objavljen je u časopisu Informatologia yugoslavica 6(1984). U studenome 1988. godine na znanstvenom skupu organiziranom u povodu četrdesete obljetnice Hrvatskoga bibliotekarskog društva, govori o znanstvenoistraživačkom radu u bibliotekarstvu, temi koju sama naziva izazovnom i o kojoj je u Hrvatskoj malo pisano. U radu jasno ocrtava trajan sukob između slobodnog i objektivnog znanstvenog istraživanja i institucionalne tradicije i prakse u knjižnicama. Svijesna je da je sukob vjerojatno neizgladiv, jer su knjižnice ustanove osnovane zato da obavljaju za društvo koristan i točno određen posao. Utjecaj tehnologije i različitost sadržaja kojima se bavi bibliotekarstvo smatra čimbenicima koji mogu pomoći u jačanju znanstvenih istraživanja u bibliotekarstvu.

Kao istinski profesionalac dr. Ljerka Markić-Čučuković djeluje i u stručnom društvu. Organizira predavanja stranih gostiju predavača, sudjeluje u izradi stručnih normi i stalnoj stručnoj izobrazbi mlađih kolega. Godine 1969. postaje predsjednicom Saveza društava bibliotekara Jugoslavije i tu dužnost obnaša do 1971. Od 1973. do 1977. članica je Izvršnog odbora Saveza i Izvršnog odbora Hrvatskoga bibliotekarskog društva. Godine 1975. imenovana je članicom Komisije za stručne ispite Savjeta za biblioteke Hrvatske i ispitivačem iz predmeta Bibliotečno poslovanje. Predsjednica je Komisije za ocjenjivanje stručnih i znanstvenih radova iz bibliotekarske struke. Od 1979. do 1982. u uredništvu je Vjesnika bibliotekara Hrvatske. Za cjelokupan doprinos struci Hrvatsko bibliotekarsko društvo dodjeljuje joj 1978. godine Kukuljevićevu povelju.

I poslije umirovljenja ostaje zainteresirana za zbivanja u struci. Prati literaturu i spremna je pomagati savjetima mlađim kolegama. Sudjeluje u radu stručnih povjerenstava i pomno prati zbivanja na Katedri za bibliotekarstvo. Dopisuje se s kolegama u zemlji i inozemstvu. Bolest dolazi iznenada i prerano. Umrla je 10. lipnja 1997. u Zagrebu.

(Horvat, Aleksandra. Prof. dr. Ljerka Markić-Čučuković. // Vjesnik Bibliotekara Hrvatske 40, 1/2(1997), 2-18.)